Etimologija je znanost o povijesti riječi, njihovu podrijetlu i promjenama njihovih oblika te značenja. Za jezike koji imaju dugu pisanu povijest, etimolozi koriste tekstove da bi razumijeli kako su te riječi bile korištene u ranijim epohama i kada su ušle u jezik. Etimolozi koriste i komparativnu jezičnu znanost da bi rekonstruirali informacije o jezicima kada nema nikakve direktne informacije o njima.

Odakle dolaze nove riječi?

Nove riječi se pojavljuju u jezicima na tri osnovna načina: posuđivanjem, stvaranjem riječi i zvučnom sličnošću.

Posuđivanje

Posuđivanje znači da uzimamo riječi iz drugih jezika. Tako preuzete riječi zovemo posuđenicama. Radi se o vrlo čestoj pojavi: više od polovice svih engleskih riječi su posuđene od francuskog i latinskog a riječi koje potiču iz kineskog čine velike dijelove japanskog, korejskog i vjetnamskog riječnika.

Posuđenice se obično prilagođuju fonološki i pravopisno jeziku koji je riječi posudio. Zato su riječi engleskog podrijetla u japanskom skoro neprepoznatljive. Npr. バレーボール (borēboru) potiče od engleske riječi volleyball i znači "odbojka", ali se v i l zamjenjuju s b i r jer tih zvukova nema u japanskom a dodan je samoglasnik na kraju jer japanske riječi ne mogu završavati na suglasnik osim N. Te promjene nisu namjerne borēboru već nastaju prirodno kada Japanac pokuša izreći volleyball po pravilima izgovora svog jezika.

Posuđenica može imati drugačije značenje od onoga koje ima u originalnom jeziku: ruska riječ портфель portfel′ (“torbica”) potiče iz francuske portefeuille, koja znači "novčanik". Riječi koje izgledaju kao da su engleske su česte u mnogim jezicima: Handy znači "mobitel" na njemačkom jeziku, što gotovo nema nikakve veze s engleskim smislom riječi "handy" (prikladan; pri ruci).

Riječi se mogu posuđivati dalje (da se posude već posuđene riječi). Npr. francuska riječ {cinéma} (“kino”) je posuđena od grčkog κίνημα kínima koja znači "pokret" a kasnije je grčki ponovno posudio riječ iz francuskog pišući je σινεμά sinemá.

Novotvorine

Jezici imaju mnogo načina da stvaraju riječi. Jedan od njih je derivacija, stvaranje nove riječi na osnovi postojeće riječi, a drugi je način napraviti složenice, koje pravimo slažući riječ do riječi.

Druge metode su akronimske ("radar" je skraćenica engleskog izraza "radio detection and ranging" što znači "otkrivanje i mjerenje udaljenosti radio valovima"), zatim metoda rezanja ("radio" od "radiofonije") te kovčeg-riječi (koje su česte na engleskom: "brunch" (tip objeda: kasni obilni doručak) = "breakfast" (doručak) + "lunch" (ručak)).

Više informacija o ttvorbi riječi nalazi se u Morfologiji.

Zvučna simbolika

Neke riječi kao "klik" su primjeri imitiranja zvuka.

Kako se riječi razvijaju?

Sve u jeziku se razvija: izgovor, gramatika i riječi. Pojavljuju se nove riječi, stare nestaju a postojeće se mijenjaju.

Poznavati povijest riječi je relativno lako kad postoje stari pisani dokumenti, no ako takvih nema, komparativna metoda omogućuje lingvistima da rekonstruiraju stare jezike uspoređujući potomstvo. Jedna od osnovnih karakteristika jezičnog razvoja su česte glasovne promjene: promjene u izgovoru ne nastaju kod slučajnih riječi, već na cijelom jeziku. Npr. prajezik sadašnjih Slavena je imao glas G. On se sačuvao u većini jezika, no u nekima kao češkom i slovačkom se malo po malo mijenjao u H: Riječ za "planinu" je gora na ruskom i slovenskom, ali hora na češkom i slovačkom. Glasovne promjene nisu uvijek tako jednostavne jer se ponekad glasovi mijenjaju samo u nekim kontekstima (na kraju riječi, pred samoglasnikom itd.), no to je opći princip, koji upotrebljavaju lingvisti da bi usporedili jezike i rekonstruirali prajezike.

Tisućljeća razvoja mogu promijeniti riječi tako da postanu neprepoznatljive; praindoeuropska riječ *ḱm̥tóm (lingvisti koriste simbol * da označe da je riječ rekonstruirana te da nikad nije nađena u tekstu), koja znači "sto, 100", se transformirala u riječi tako različite, kao šimtas na litvanskom, sto u slavenskim jezicima, cent na francuskom, صد sad na perzijskom i εκατό ekató na grčkom.

Rekonstrukciju jezika čine težom posuđenice kao i to da se značenje riječi promijenilo: na engleskom "decimate" danas znači "masovno uništavati", no originalno je značilo "desetkovati" (ubiti desetoricu) a francuska riječ travail (“rad”) potiče od latinske tripalium (jedno od sredstava za mučenje).