Uvod

Sintaksa se bavi linearnom strukturom jezika i nastoji objasniti kako riječi (minimalne jedinice sintakse) stvaraju rečenicu (maksimalnu jedinicu sintakse).

Kako pojedine riječi tako i kompleksni strukturni dijelovi rečenice mogu biti opisani s aspekta forme (od kojih se sastoje), ili s aspekta funkcije (što je njihova funkcija u rečenici). Npr. u rečenici Europska svemirska agencija je lansirala svemirsku letjelicu na Mars u 2003. godini postoji 5 rečeničnih dijelova koji nas obavještavaju tko je učinio (lansirao) što, gdje i kada. Središnji dio rečenice je glagol lansirao, koji direktno kontrolira tko- i što- argumente (koje imenujemo subjektom i objektom u sintaktičkoj teoriji) a labavije kontrolira priloge vremena i mjesta (koje imenujemo priloškim oznakama. Na takve funkcionalne cjeline u rečenici možemo gledati kao na rezervirane prostore koje ćemo ispuniti različitim sintaktičkim oblicima. Tako subjekt Europska svemirska agencija nije samo odlična alternativa NASI nego je i grupa riječi koju imenujemo imeničkom grupom, jer joj je centralna riječ imenica i jer je možemo zamijeniti jednostavnom (imenskom) imenicom ESA, ili zamjenicom ona. Svi jeziici mogu izraziti tko-je učinio-što-kada-gdje ali to realiziraju na vrlo različite načine kada govorimo o redu riječi (topologiji).

Strukturni sintaktički reprezentanti

Najveći broj modernih sintaktičkih teorija upotrebljava granske strukture da opišu sintaktičke odnose bilo među dijelovima riječi (generativna gramatika) ili među riječima (gramatika ovisnosti).

Generativna je gramatika (ili gramatika rečeničnih struktura) dobila svoje ime jer dozvoljava generiranje rečenice opetovanim grupiranjem rečeničnih dijelova u sve veće jedinice upotrebljavajući tzv. pravila prepisivanja.

((He) (said) (ESA (would launch) (a (space probe) ((called) (Mars Express))) (in 2003))
Rekao je da će ESA lansirati 2003. godine svemirsku sondu čije je ime Mars Express.

Odgovarajuće bi drvo ovisnosti izgledalo ovako:

Sintaktičke površinske oznake

Na površinskoj se razini sintaktička funkcija, ovisno o jeziku, označava ili morfološkim karakteristikama (morfologija) kao što su padeži i afiksi, ili redom riječi ili posebnim funkcijskim riječima (npr. prijedlozima/postpozicijama na europskim jezicima ili postpartikulama na japanskom).

Sintaktička funkcija subjekt predikat indirektni/dativski objekt direktni/akuzativni objekt indirektni/prijedložni objekt predikat
padež nominativ dativ akuzativ
njemački Das Kind hat dem Hund Wasser gegeben
esperanto La infano donis akvon al la hundo
engleski The child gave water to the dog
japanski kodomo ga mizu o inu ni yarimashita

Flektivni jezici (morfologija) ne samo da označavaju odnose između dijelova rečenice već i često ukazuju na vidljivu vezu među riječima unutar rečeničnog dijela. Najbolji je primjer skladnost unutar imeničke grupe, gdje sve riječi te grupe imaju isti broj, rod i padež (usporedi u Lingvopediji imeničke kutije za slovački, njemački itd.). Portugalska imenička grupa as novas casas (nove kuće), npr. je usklađena s brojem (množina) i rodom (ženski) za sve tri riječi u imeničkoj grupi. Ipak i upravo zato što je usklađenost tako centralni pojam, višeznačnost odn. pomanjkanje takvih oznaka je dozvoljena u jednoj ili nekoliko riječi grupe ako makar samo jedna od riječi sadrži tu potrebnu informaciju. Tako je pokazatelj padeža u njemačkim imeničkim grupama jasniji kod člana nego kod same imenice (der Hund, des Hundes, dem Hund, den Hund) dok engleski označava množinu samo kod imenica a ne i kod pridjeva ili člana.

Dubinska struktura

Na dubljoj razini sintaktička struktura odražava strukturu značenja (semantika) funkcionalnih rečeničnih cjelina (propozicija). Aktiv i pasiv su npr. dva načina da se izrazi isto stanje istine. Tako je odnos uzroka i posljedice (semantičke uloge - usp. poglavlje u semantika) između potresa i cunamija isti čak i kad cunami postane subjekt u rečenici.

Prostor argumenta (funkcionalne grupe u rečenici) centralna riječ glagolske skupine prostor argumenta (funkcionalne grupe u rečenici)
aktiv Earthquakes may cause tsunamis
sintaktička funkcija subjekt predikat (aktivni) objekt
semantička uloga Uzrok Posljedica
pasiv Tsunamis may be caused by earthquakes
sintaktička funkcija subjekt predikat (pasivni) Glagolski prilog aktivni i pasivni
semantička uloga Posljedica Uzrok

Ostaje nejasno da li lingvistička struktura na bilo kojoj razini direktno odražava kognitivne procese no znamo da ljudi imaju poseban centar za sintaksu u mozgu, Broca-centar u motornom dijelu čeonog režnja i da je taj dio mozga različit od Wernicke-vog centra koji obrađuje povezivanje zvukova sa značenjima a nalazi se u temporalnom režnju zajedno sa slušnim funkcijama mozga. Ako pacijent ima moždani udar u Broca-centru, govorit će u telegramskom stilu, jednostavno, nižući imenice, bez funkcionalnih riječi ili sintaktičkog drveta, ali će ga biti moguće razumijeti. Obratno, Wernicke-pacijent će govoriti tečno i gramatički pravilno no besmisleno.

No moglo bi biti da upravo tečne besmislice razlikuju čovjekov govor od majmunskog. Dok neki majmuni, posebno bonobi, mogu učiti jezik znakova, razumijeti izgovorena pitanja, pa čak i kombinirati riječi na kreativan način (izvoliti, otvoriti, žuriti = izvolite (ih) otvoriti brzo), imaju samo rudimentarnu mogućnost (u smislu Wernicke-ovog) sintaktičkog nizanja ali ne mijenjaju red riječi čak ni kod upitnih rečenica.