Sistem pisanja je organizirana metoda da se sačuvaju i predaju poruke na osnovi jezika. Najčešće je pisanje vezano za organe vida (rjeđe na organe dodira) pomoću određenog broja znakova i simbola.

Klasifikacija

Općenito postoje tri glavna tipa sistema pisanja.

• abecede
• slogovno pismo
• slikovno pismo

Abecede koriste određeni broj slova koja predstavljaju suglasnike i samoglasnike govornog jezika. Slova i glasovi se rijetko savršeno podudaraju. Obično više različitih slova predstavlja isti fonem ili jedno slovo predstavlja više fonema. Može se dogoditi da slijed dva ili više slova predstavlja jedan fonem.

Odnosi između slova i fonema u abecednim pismima. Posebost su tiha slova (koja se ne čitaju) S i T.

Znakovi slogovnog pisma se sastoje od simbola koji predstavljaju slogove (koji se tada smatraju osnovnim sastavnim elementima riječi).

Odnosi između znaka i sloga u slogovnom pismu. Iznimka je znak [n]. (U imenu nanoplanete 90377 Sedna na jeziku kanadskih indijanaca inuktita.

Slikovna pisma koriste znakove koji predstavljaju riječi , morfeme ili druge semantičke jedinice.

Esperanto = "univerzum" + jezik = (generacija/svijet/epoha + granica/teritorij) + jezik

Odnosi između znakova i morfema u slikovnim pismima . "世界" je posuđenica iz sanskrta, čije je značenje nejasno za sadašnje govornike.

Granica između tih kategorija nije jasna: postoje sistemi pisama koji imaju karakteristike drugih kategorija kao npr. engleski simbol & koji znači riječ (semantičku jedinicu) "i", a ne samoglasnik ili suglasnik.

Postoje i drugi sistemi pisama koji su varijacije prethodnih. Suglasnička abeceda npr. je abeceda u kojoj se pišu suglasnici dok se većina samoglasnika ne piše. Tipični primjeri su arapsko i hebrejsko pismo. U abugidu suglasnici imaju potpuni oblik dok se samoglasnici pišu mijenjanjem suglasnika ili dodacima suglasniku. Tipičan primjer je amharsko pismo u Etiopiji te nagarijsko (i srodna pisma) u Indiji.

Načini pisanja

Pisanje se obično provodi izradom distinktivnih oznaka na dvodimenzionalnoj površini u specifičnim oblicima. Materijali koji se koriste (ili su se koristili) za pisanje su između ostalog papir (najčešći donedavno), kamen, glina, pijesak, životinjska koža, kora drveća ili čak u simboličkom smislu zrak (što je izveo fiktivno u Galápagosu glumac Kurt Vonnegut) te mnogi drugi materijali.

Te oznake se mogu izvesti bojanjem, urezivanjem, spaljivanjem, pritiskom ili tiskanjem te drugim sredstvima i načinima.

Moderno trajno pismo (latinica) na živoj ljudskoj koži

Izvor: Wikimedia Commons

Sistem pisma je apstraktni pojam: slova mogu imati različite oblike (kao na pr. latinička a i a) a da se smatraju kao isto slovo ili mogu izgledati jednako (kao latinička c ili ćirilička c) a da predstavljaju različite glasove.

Različiti nadomjesni oblici slova se ne smatraju posebnim pismima. Najpoznatije je Brajlovo pismo, pismo koje se čita dodirom prstiju a sastoji se od ispupčenja što ga upotrebljavaju slijepi, zatim međunarodni pomorski signalni kod, na kojem različite zastavice predstavljaju slova, pa Morseov kod, na kojem slova predstavljaju točkice i linije pretvorene u tonove, svjetlosne bljeskove ili zvukove, te kompjuterski kodovi, koji su sasvim apstraktni znakovi u obliku slijeda bitova.

Smjer pisanja

Najčešći je smjer pisanja s lijeve strane na desnu, kad se tekst uređuje u linijama. Ponekad se tekst piše vertikalno (često zbog pomanjkanja prostora, npr. na uličnim tablama) i tada je smjer odozgo prema dolje a zatim se te okomite linije redaju s lijeva na desno.

Važne iznimke su arapsko i hebrejsko pismo koja se pišu s desna na lijevo a zatim odozgo prema dolje.

Smjer pisanja, moderno arapsko pismo

I kineski te japanski se mogu pisati s lijeva na desno a zatim odozgo prema dolje ali je tradicionalni način pisanja vertikalan: odozgo prema dolje a zatim s desna na lijevo (tekst je uređen u stupcima).

Tradicionalno se mongolsko pismo (koje se upotrebljava u Unutrašnjoj Mongoliji u Kini) piše odozgo prema dolje a zatim s lijeva na desno.

Pisma u Europi

Većina glavnih jezika Europe upotrebljava latinicu. Mnogi od njih dodaju posebne znakove ili posebna slova (kao npr. islandski ð, þ). bugarski, srpski, makedonski, bjeloruski, ukrajinski i ruski upotrebljavaju ćirilicu i svaki od njih ima varijacije za pojedina slova. Srpski se često piše i latinicom. Romski jezik (iako se rijetko piše na tom jeziku) se piše ćirilicom u zemljama čiji glavni jezik koristi to pismo.

Grčki je u današnje vrijeme jedini jezik koji koristi grčki alfabet. Slično je na granici između Europe i Azije gdje gruzijski i armenski jezik koriste vlastita pisma.