ruski

Русский язык

Broj izvornih govornika

> 150.000.000

Službeni jezik u

Rusiji, Bjelorusiji, Kazahstanu, Kirgiziji, Tađikistanu

Manjinski jezik u

Ukrajini, Bjelorusiji, Rumunjskoj

Jezik dijaspore u

Uzbekistanu, Izraelu, Latviji, Moldaviji, Turkmenistanu, Njemačkoj, Kanadi, Brazilu, Finskoj, Litvi, Francuskoj, Australiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Kubi, Britaniji, Estoniji, Azerbejdžanu, Gruziji, Armeniji, Norveškoj.

Abeceda
33 slova

Gramatički padeži
6

Jezični kod
ru, rus

Lingvistička tipologija
Flektivan , pro-drop , SPO

Jezične porodice
Indoeuropski, baltoslavenski, slavenski, istočnoslavenski

Broj dijalekata
dvije grupe sa mnogo varijanata

Najduža riječ

тысячадевятьсотвосьмидесятидевятимиллиметровый

1989 milimetara dugačak

Čudna riječ ili rečenica

умер и мир ему

Umro je i neka počiva u miru.

Isto pisanje i značenje u oba smjera

Uvod

Po podacima Europske Komisije ruski govori 6% stanovnika EU (oko 30 milijuna). On je sedmi po redu najčešći jezik u EU a osmi u svijetu.

Gramatika

Ruski se glagoli dijele na dvije kategorije i to po aspektu, ovisno o tome da li označavaju trajni proces (trajni glagoli ili svršeni čin (svršeni glagoli. Trajni glagoli imaju tri vremena (prošlo, sadašnje i buduće), dok svršeni imaju samo prošlo vrijeme i buduće dok nemaju sadašnjeg.

Что делать?
raditi nešto (trajno događanje, proces)
Что сделать?
učiniti nešto (svršeni čin, rezultat)

Prošlo vrijeme	Sadašnje vrijeme	Buduće vrijeme
Что делал? Što si učinio? Я писал письмо Pisao sam pismo. (Ne zna se da li je pisanje završeno ili ne.)	Что делаю? Što radim? Пишу Pišem.	Что буду делать? Što ću učiniti? Буду писать Pisat ću. (Ne zna se da li će zvršiti pisanje ili ne.)
Что сделал? Što si učinio? Написал Napisao sam.	-	Что сделаю? Što ću učiniti (do kraja)? Напишу Napisat ću.

Postoji 6 padeža na ruskom. Označeni su nastavcima i pokazuju ulogu koju igra imenica u rečenici te odgovaraju na pitanja kao: "tko", "koga". Imenice i imeničke zamjenice su grupirane po deklinacijskim paradigmama prema tome koje nastavke koriste.

мама видит кошку ‒ маму видит кошка
Mama vidi mačku. ‒ Mačka vidi mamu.
мама подошла к кошке ‒ к маме подошла кошка
Mama se približila mački. ‒ Mačka se približila mami.

Ruski je vrlo bogat jezik. Upotrebljavaju se razne varijante (ili jezični nivoi). Npr. u trgovačkim pismima ili službenim dokumentima se koriste riječi ili konstrukcije koje se neće koristiti u svakodnevnom jeziku (čak ni u vrlo ozbiljnoj konverzaciji). Potrebno je brinuti o visokoj jezičnoj svijesti da bi se mogle izabrati odgovarajuće riječi. Obrazovanje, način života a često i način kako ljudi žele biti viđeni i prihvaćeni od drugih utječu na jezični izbor.

Rusi imaju tri imena: osobno, očevo i prezime.

osobno ime	očevo ime	prezime
Иван Ivan	Владимирович Vladimirovich	Петров Petrov
Анна Anna	Ильинична Il'inichna	Сидорова Sidorova

Očeva imena su napravljena od osobnih imena očeva.

Ime oca	muško očevo ime	žensko očevo ime
Иван Ivan	Иванович Ivanovich	Ивановна Ivanovna
Владимир Vladimir	Владимирович Vladimirovich	Владимировна Vladimirovna
Илья Il'ya	Ильич Il'ich	Ильинична Il'inichna

Osobno i očevo ime (Иван Владимирович, Анна Ильиничена) se koriste u svakom oslovljavanju nadređenih, starijih te u formalnim situacijama.

Oslovljavati ljude prezimenom nije često a to se radi samo u vrlo formalnim situacijama. Učitelji u školama često oslovljavaju učenike prezimenom: “Сидоров, иди к доске!” [Sidorov, idi k doske!] (Sidorov, pođi k ploči!). Uglavnom najneinteligentnije: Сергеев, опять ты не сделал домашнее задание! [Sergejev, opjat’ ty ne sdelal domašnee zadanie! - Sergeev, - Sergejev, zar opet nisi napisao zadaću!).

Gotovo sva osobna imena na ruskom imaju deminutivne oblike.

Сергей – Сережа – Сереженька
Анна – Аня – Аннушка, Анюта

Općenito djecu zovu deminutivnim oblicima: Сереженька [Serjoĵen’ka] (deminutiv od {sound2], [Serguei]), Ирочка [Iroĉka] (deminutiv od Ирина, [Irina]).. Obično se koriste njihova prava imena kad su napravili nešto loše.

Očeva imena nisu popularna izvan Rusije. Rusi koji žive u inozemstvu vole da ih se imenuje deminutivnim imenima npr. Дима [Dima] umjesto Дмитрий [Dmitrij], Надя [Nadja] umjesto Надежда [Nadeĵda].

Pismo i izgovor

U staroj Rusiji su upotrebljavali dva jezika: crkveni slavenski i stari istočnoslavenski. Bila je jedna abeceda, ćirilička. Zanimljivo je da tada slova nisu predstavljala samo glasove već i brojeve (pogledaj tabelu). Bilo je više načina pisanja jer su se pravila mijenjala od mjesta do mjesta. U 11. stoljeću isti je glas mogao biti napisan različitim slovima, npr. [u] kao “у”, “Ѹ” (uk), “Ѫ” (veliki jus). Usprkos tome što je bilo mnogo slova, dodavali su se i razni dijakritički znaci i riječi nisu uvijek pisali u cjelini. Usprkos nekim promjenama pisanje ruskog se nije bitno poboljšalo do pravopisne reforme 1918. godine.

Slovo	Brojna vrijednost	Ime
А а	1	азъ (azŭ)
Б б		боукы (buky)
В в	2	вѣдѣ (vědě)
Г г	3	глаголи (glagoli)
Д д	4	добро (dobro)
Є є	5	єсть (estĭ)
Ж ж		живѣтє (živěte)
Ѕ ѕ / Ꙃ ꙃ	6	ѕѣло (dzělo)
З з / Ꙁ ꙁ	7	земля (zemlja)
И и	8	ижє (iže)
І і / Ї ї	10	и/ижеи (i/ižei)
К к	20	како (kako)
Л л	30	людиѥ (ljudije)
М м	40	мыслитє (myslite)
Н н	50	нашь (našĭ)
О о	70	онъ (onŭ)
П п	80	покои (pokoi)
Р р	100	рьци (rĭci)
С с	200	слово (slovo)
Т т	300	тврьдо (tvrdo)
Оу оу / Ꙋ ꙋ	(400)	оукъ (ukŭ)
Ф ф	500	фрьтъ (frtŭ)
Х х	600	хѣръ (xěrŭ)
Ѡ ѡ	800	отъ (otŭ)
Ц ц	900	ци (ci)
Ч ч	90	чрьвь (črvĭ)
Ш ш		ша (ša)
Щ щ		шта (šta)
Ъ ъ		ѥръ (jerŭ)
Ꙑ ꙑ		ѥры (jery)
Ь ь		ѥрь (jerĭ)
Ѣ ѣ		ять (jatĭ)
Ꙗ ꙗ		я (ja)
Ѥ ѥ		ѥ (je:)
Ю ю		ю (ju)
Ѧ ѧ	(900)	ѧсъ (ęsŭ)
Ѩ ѩ		ѩсъ (jęsŭ)
Ѫ ѫ		ѫсъ (ǫsŭ)
Ѭ ѭ		ѭсъ (jǫsŭ)
Ѯ ѯ	60	кси (ksi)
Ѱ ѱ	700	пси (psi)
Ѳ ѳ	9	фита (fita)
Ѵ ѵ	400	ижица (ižica)

Danas ruska abeceda ima 33 slova (neka od njih izgledaju kao grčka slova pa ih se može prepoznati po njihovoj upotrebi u matematici).

Ruska abeceda se sastoji od 10 samoglasnika, 21 suglasnika i dva znaka. Rusko čitanje slova dosta vjerno odražava izgovor. Općenito se ruske riječi mogu razumijeti ako ih se čita slovo po slovo.

Postoji 6 samoglasnika /i/, /ɛ/, /a/, /o/, /u/, /ɨ/ i ne razlikuju se po dužini.

Naglasak na ruskom je pokretan: водá [vodá] – вóды ['vodɨ], voda. Nenaglašeno [o] i [e] se mijenjaju u [a] i [i], npr. мóре ['morʲe] – м[a]ря [ma'rʲa], more; лес [lʲes] – л[и]сá [lʲi'sa], šuma. Ta pojava se zove redukcija. Naglasak je označen samo u rječnicima.

Ruski suglasnici mogu biti meki (palatalni) ili tvrdi (nepalatalni) te zvučni (kod njih glasnice trepere) ili bezvučni (glasnice ne trepere). Mekoća suglasnika se u pismu označava na slijedećem samoglasniku ili simbolima, tvrdi znak (ъ) i meki znak (ь). Mekoća suglasnika ima i vrijednost u značenju. Npr. мел [mel] (kreda) – мель [mel'] (plitkoća) - mekoća slova м je oznaćena na slijedećem е, mekoća slova л je označena u samoj riječi мель mekanim znakom (ь).

	Zvučni	Bezvučni
Parni	Б В Г Д Ж З	П Ф К Т Ш С
Bez para	Л, М, Н, Р, Й	Х, Ц, Ч, Щ

Tvrdi	Meki
Slova “а”, “о”, “у”, “ы”, “ъ” ili odsustvo mekog znaka na kraju riječi označavaju da je prethodni suglasnik tvrd.	Slova “и”, “е”, “ё”, “ю”, “я”, “ь” označavaju da je prethodni suglasnik mek (palataliziran).
Б - бык	Бʼ - бег
В - волк	Вʼ - век
Г - год	Гʼ - геолог
Д - дом	Дʼ - дед
З - зола	Зʼ - земля
К - кукла	Кʼ - киоск
Л - луна	Лʼ - люди
М - мама	Мʼ - миска
Н - нож	Нʼ - небо
П - папа	Пʼ - пять
Р - рот	Рʼ - река
С - сон	Сʼ - сено
Т - ток	Тʼ - тетя
Ф - фантик	Фʼ - фея
Х - хобот	Хʼ - хитрец

Uvijek tvrdi	Uvijek meki
Ш, Ж, Ц	Ч, Щ, Й

Lingvopedija